Duhovnost kao vjerovanje
Duhovnost ima taj mistični prizvuk koji mnogim majstorima daje privilegiju kao nekoga na višoj razini, nekog koji poznaje sve tajne vanjskih i unutarnjih svjetova i koji ih živi. Vjeruje se da je taj znalac duhovnosti upućen u sva znanja i moći te mistične nauke. Mistično je to da su duhovnost, znanje i moć nečega nevidljivoga, neopipljivog ali postojećeg u vjerovanju svih ljudi i svih vjera. Jednostavan opis bio bi: biti duhom i duhovnošću prisutan u svome cjelokupnome življenju i vjerovanju. Ali duh nije duša, već je duh. Duhovno je ono u što vjerujemo da je uzvišeno i božansko, ali nije točno definirano. Opisujemo ga kao živjeti u vjerovanju da živimo u duhovnosti, a duhovnost se opisuje kao vjerovanje u boga i duhovne vrijednosti (tko daje te duhovne vrijednosti) – crkva i vjera ih definiraju kao takve. Sve su to samo opisi onog idealnoga željenog stanja i vjerovanja da to živimo. Mi mislimo da živimo ta uzvišena stanja, ali se to svodi samo na vjerovanja (u kršćanstvu) u Boga, Isusa i Svetoga Duha (kojeg se ovdje već definira kao njega, kao nekoga materijalnog, ovozemaljskog a opet uzvišenog). Nažalost, sve se to svodi samo na ono dano nam definirano vjerovanje koje trebamo kao takvo slijediti i vjerovati u to.
Duhovnost duhovnog življenja
Drugi način definiranja i primjene duhovnoga življenja u meni kao svjesne osobe i kao jedinke koja živi po točno definiranim principima božanskih zakona, koja ih primjenjuje, živi u njima i sama je dio tih principa. Te duhovne principe tj. duhovne zakone, svi mi nosimo definirane i pohranjene u svojim genetskim kodovima. Mi ih možemo koristiti samo ako smo spremni to učiniti. Većini ljudi je daleko lakše prikloniti se vjerovanju i slijeđenju tuđih duhovnih zakona. Duhovni zakoni su sasvim točno definirani i tu nema odstupanja ili devijacija, nema nikakvih izmjena kako bi ih netko za sebe i svoje potrebe prilagodio.
Živjeti u duhovnosti ili duhovno živjeti nije vjerovanje, već je svjesna primjena tih božanskih zakona u svakodnevnome življenju sa sobom i sa svime u sebi i oko sebe. Te zakone je vrlo jednostavno živjeti ako smo u potpunoj ravnoteži božanske ljubavi. Ako smo u ravnoteži s našim egom i našim emotivnim stanjem, tada je to život u ljubavi i skladu sa svima i svemu na svim razinama naših percepcija. To je vrlo jednostavna definicija, i vrlo je jednostavno živjeti te zakone ako ih želimo živjeti. Želite li to?
Duh ili mentalno emotivni sklop
Pitamo se što je to duh i kako ga možemo definirati? U našoj psihologiji, filozofiji i religiji još uvijek nema zajedničke definicije toga pojma, već svatko za sebe daje drugačija objašnjenja.
Htio bih zaobići sve te komplicirane znanstvene zavrzlame i dati malo drugačiji pristup pojmu
duha ( Duha Svetoga, kako to neki smatraju i u to vjeruju). To me podsjeća na duhove koji noću lutaju i plaše ljude.
Nazovimo to jednostavno mentalno-emotivni sklop, koji vodi svjesno i nesvjesno sve naše životne procese u ovome materijalnom tijelu. Jesu li su to misaoni procesi ili su to namjere, znanja, kalkulacije, vjerovanja, ideje, ciljane želje, osjećanja, intuitivne poruke, predosjećaji itd? Ustvari, to je bezbroj definiranih i nedefiniranih impulsa naših misaonih, osjećajnih i emotivnih procesa našega materijalnog sklopa kojeg nazivamo kratkim, ali i neodgovarajućim imenom duh. To sve nabrojano ne može biti on, takozvani duh. To je sve daleko više i složenije, dublje, moćnije, dalekosežnije i s danom svrhom naše egzistencije ovoga življenja ovdje i u ovome materijalnom tijelu. Dakako da smo ovdje samo načeli tu vrlo opsežnu i složenu temu našeg mentalno-emotivnoga sklopa.
Svi oni koji žele saznati puno više i o toj složenoj temi, mogu se prijaviti na naše redovite radionice: